Davor Dragičević je već dvije i po godine stanovnik Beča…

Iako još zvanično nije dobio azil, on je najpoznatiji austrijski azilant. Republika Austrija već skoro tri decenije nikome nije dala politički azil, ali Davorov slučaj je nešto jedinstveno u svijetu. Iako nije političar, Davor je te 2018. godine, kada je pronađeno tijelo njegovog sina Davida na ušću rijeke Crkvena u Vrbas, bio naznaka neke nove Banjaluke, Republike Srpske, Bosne i Hercevovine. Kao nikad prije njega i njegove borbe za istinu o ubistvu njegovog sina, Banjaluka i Banjalučani su živjeli jedan san na mnogobrojnim skupovima neformalne grupe građana poznate kao “Pravda za Davida”.

Banjaluka i Sarajevo, oba grada su se približila kroz borbu dva oca, Davora i Muriza, da se sazna istina o ubistvu njihovih sinova Davida i Dženana. Njihova borba ujedinila je sve one koji su bili nezadovoljni nepravdama, podjelama, kriminalom u postdejtonskoj BiH. Na Trgu Krajine, koji je te 2018. godine bio poznatiji pod imenom “Davidov trg”, ljudi su danonoćno pružali podršku Davidovom roditeljima u njihovoj borbi za istinu. Sve do kraja 2018. godine i velikih nereda u Banjaluci koji su na kraju rezultovali sukobima između pripadnika MUP-a RS i članova grupe “Pravda za Davida”. Od tada do danas, Davor svoju borbu za istinu i pravdu nastavlja iz druge države, oko 600 kilometara sjeverno od svog rodnog grada. Sa Davorom Dragičevićem u Beču bila je ekipa portala Gerila.info.

Kako se osjećaš u Austriji? Da li si nakon dvije i po godine ovu zemlju počeo već doživljavati kao svoju?

Beč i Austrija su već dvije i po godine moj novi dom i ono što je meni najbitnije, ja se ovdje osjećam slobodno. Bez proganjanja, bez pritiska, iako sam ovdje ipak stranac i iako sam dobio i određenu policijsku zaštitu. Osjećam se slobodno u Beču i u redu mi je ovdje.

Nedostaje li ti Banjaluka?

Grad kao grad ne baš nešto naročito, pošto zaista strašne scene još uvijek imam u glavi za sve ono što su određeni ljudi radili, a i dalje rade i progone ljude koji su dalje uz mene, uz Pravdu za Davida. Nedostaju mi ljudi, porodica, prijatelji. Ja sam živio u Banjaluci skoro 50 godina, moje djete je tu rođeno, ali svi dobro znamo šta se dole događalo, i na koji način.

U posljednje vrijeme je ponovo aktuelna priča oko slučaja Davidovog ubistva. Donijeta je odluka Ustavnog suda BiH o prihvatanju tvoje apelacije. Dokazano je da je Okružno javno tužilaštvo Banjaluka počinilo brojne propuste. Kako komentarišeš odluku Ustavnog suda i da li te je vijest o tome iznenadila?

Svom advokatu Ifetu Feragetu sam rekao da je navedena odluka Ustavnog suda kao Biblija grupe Pravde za Davida. Odluka je očekivana što se tiče mene i grupe PzD jer su se obistinile sve one naše sumnje koje su unazad skoro tri i po godine prisutne, a to je da je MUP RS oteo, mučio i ubio moje dijete Davida. Kao i da je Okružno javno tužilaštvo i Specijalno republičko tužilaštvo na čelu sa Miodragom Bajićem namjerno uradilo krivu istragu, odnosno nepostojeću istragu, sa ciljem da sve činjenice i dokaze koje mi posjedujemo unište i da nikad ne dođemo do prave istine i pravde u slučaju ubistva mog sina. Ovom odlukom Ustavnog suda mislim da smo na dobrom putu da se konačno i to sazna.

Ustavni sud BiH je ustanovio da je banjalučkom tužilaštvu trebalo čak sto dana da pokrene zvaničnu istragu. Imaš li saznanja ili indicije iz kojeg razloga se toliko čekalo za pokretanjem istrage u slučaju Davidovog ubistva?

Samim navodnim pronalaskom beživotnog tijela mog sina 18. marta 2018. godine jasno je bilo o čemu se radi. To je tad potvrdio i Siniša Kostrešević. Naredba o pokretanju zvanične istrage ubistva je trebala biti odmah donesena od dežurnog tužioca, koliko se sjećam to je bila Biljana Obradović. Oni su od tog momenta narednih 100 dana svim silama pokušavali da zataškaju organizovani zločin, da skrenu istragu sa pravog smijera i u cilju uništavanja ostalih dokaza koje sam lično ja pribavio i pripadnici grupe PzD. Tih njihovih 100 dana je sramota institucija Republike Srpske, kako MUP RS, tako i banjalučkog Okružnog tužilaštva. Jednog dana kada se sazna sve, mislim da će oni svi biti označeni, a za mene to jesu odavno, kao zločinačke institucije koje su sve uradile samo sa ciljem zataškavanja očiglednog ubistva Davida Dragičevića. Tužilaštvo BiH uporedo vodi dva predmeta, jedan je otmica, a drugi je Davidovo ubistvo. Najvažnije u svemu ovome je da se sazna gdje su držali moje dijete šest dana i šest noći. To je toliko monstruozan zločin da mislim da u novijoj istoriji dole na tim našim prostorima nije zabilježen, a ja i grupa PzD vjerujem da ćemo sada napokon doći do pravde.

Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS, prokomentarisao je nedavno da mu je “drago” što je slučaj David Dragičević preuzelo Tužilaštvo BiH. Kako komentarišeš tu Lukačevu izjavu?

Dragan Lukač je jedan od glavnih organizatora otmice i ubistva mog sina Davida i njegove riječi me već odavno ne interesuju. Ni njegove ni iz institucija Tužilaštva RS i MUP RS. Oni su, i Tužilaštvo i MUP RS, svoje jasne namjere pokazali 17. marta 2018. godine a naravno i prilikom organizovanja skandalozne pres konferencije 26. marta iste godine. Sjećate se količine neistina iznesenih na toj konferenciji gdje su oklevetali moje dijete da je lopov, narkoman, samoubica. Dok god Dragan Lukač i ostali ne budu procesuirani ja stati neću.

Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je, a to se nalazi u okviru već spomenute odluke Ustavnog suda BiH, priznalo da ipak nije bilo pljačke kuće Đorđa Rađena, dok ministar Lukač baš ovih dana tvrdi da pronađeni predmeti kod pokojnog Davida zapravo jesu pokradeni. Čini li se da se OJT i MUP RS ipak razilaze oko ovog bitnog detalja u istrazi ubistva Davida Dragičevića?

Vidimo da u Republici Srpskoj postoji drugačije tumačenje zakona. Evidentno je da Dragan Lukač i MUP RS naređuju Tužilaštvu šta da rade umjesto, ako ćemo po zakonu, da to bude obrnuto, odnosno da Tužilaštvo, na čijem čemu je tad bio Želimir Lepir, to radi. Imate i izjavu da je Lukač zvao Lepira i tražio da donese naredbu o nesprovođenju istrage. Tako da se nadam, opet ću ponoviti, da će Tužilaštvo BiH potvrditi naše navode i da će se Dragan Lukač i njegovi saradnici koji su privatizovali instituciju policije Srpske naći na optuženičkoj klupi a kasnije i u Vojkovićima. Ovdje je u pitanju organizovano ubistvo i svi će biti kad-tad procesuirani, a to su, da ponovim još jednom, čitav vrh MUP-a RS i Tužilaštva RS.

Budući da si se sam, kao i pripadnici grupe Pravda za Davida, aktivno od početka uključio u istragu o Davidovom ubistvu, da li ste u međuvremenu došli do novih informacija ili dokaza?

Dokazi i nove informacije postoje. Postoje čak i novi svjedoci. Ne mogu više sada da govorim o tome. Svjedoci će biti pozvani u Tužilaštvo BiH. I ja lično očekujem uskoro poziv iz Tužilaštva BiH da dam izjavu na okolnosti otmice i ubistva mog sina. Sve potrebne resurse a takođe i moju podršku, Tužilaštvo BiH na čelu sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić ima i imaće u narednom periodu.

Da li je došlo do promjena u tvojim sumnjama, i sumnjama pripadnika PzD, ko zapravo stoji iza ubistva tvog sina?

Do nekih određenih promjena u našim sumnjama i stavovima nije došlo, ali vidim da je došlo do velikih promjena u javnosti u BiH. I meni i Murizu (Memiću, op.aut.) se ipak sada vjeruje i na nas se drugačije gleda, kao i na našu borbu. Saznaće se strahovita istina, strahovit zločin, a to je da je sam vrh MUP RS na čelu sa Draganom Lukačem, Sinišom Kostreševićem i Darkom Ćulumom učestvovao prvo u otmici, onda i u mučenju, a potom i u ubistvu mog sina koje je nastupilo, kako nam je potvrdio Dragan Furtula sa VMA, davljenjem mog Davida. Zato je i donji veš namjerno bačen i tu nema nikakve slučajnosti.

Koliko trenutno pratiš nove detalje oko slučaja ubistva Dženana Memića i da li si u kontaktu sa Murizom Memićem?

Naravno da pratim sve i oko tog slučaja. Mi smo u ovome zajedno, on i duže od mene, već pet godina. Svakodnevno smo u kontaktu, kao i sa advokatom Ifetom Feragetom. Sad je najvažnije da Sud potvrdi optužnicu Tužilaštva u slučaju Dženanovog ubistva. Ipak, puštanje na slobodu osumnjičenih u ovom slučaju na slobodu vidim kao još jedan pritisak na Tužilaštvo koji smo očekivali. Pred zakonom svi moramo biti isti, a ne da se stvara neka atmosfera ugroženosti nacionalnih vitalnih interesa Srba, Bošnjaka ili Hrvata kad govorimo o jednakosti pred zakonom. Ja očekujem čak da sa prvim hapšenjima u slučaju ubistva mog sina, da će dobar dio takozvane opozicije u Srpskoj stati na čelo zaštite ubica i zločinaca. Vidimo sad da je jedna gospođa sa crvenim karminom, koja je tri puta rekla “Ne”, na prošloj sjednici NSRS dala podršku MUP-u RS i Draganu Lukaču. Pitaću uskoro vrlo rado tu gospođu kad krenu hapšenja kome je i zašto dala tu podršku.

Kad već spominjemo opoziciju i političare uopšte, da li ti je neko od njih dao neku određenu, barem formalnu, podršku ili ti se javio telefonom ili mailom?

Pomoć ni od koga od njih nisam očekivao, niti mi treba. Pomoć imam samo od dobrih ljudi. U kontaktu sam, kad govorim o političarima, samo sa Nebojšom Vukanovićem iz Trebinja i sa njim imam neki zdrav odnos. Misim da sa ovim političkim lešinarima koji su na određeni način htjeli da zloupotrijebe tragediju moje porodice i grupu Pravda za Davida, da ne trebamo da imamo ikakav kontakt. Mi iz grupe “Pravda za Davida” se borimo za istinu i pravdu ali ne za vlastite interese, ne za političke interese. Ne bih trošio riječi o nikome, prioritet je da se riješi slučaj ubistva mog sina, ali imam o mnogima šta reći, doći će vrijeme i za to.

Jedan dio javnosti je mišljenja da je do poraza SNSD-ovog kandidata za gradonačelnika Banjaluke došlo i neposrednim djelovanjem i borbom grupe Pravda za Davida. U kojoj mjeri smatraš da je PzD “krivac” za pobjedu Draška Stanivukovića na lokalnim izborima za gradonačelnika najvećeg grada Srpske?

Činjenica je da je PzD dosta toga pokrenula i pokrenula je i to da se razvije neka svijest ljudi da moraju stati u zaštitu svoje slobode. Jeste taj poraz SNSD-a u Banjaluci neka politička promjena, ali u suštini, barem ja odavde iz Beča, ne vidim neke konkretne korake u promjenama. Ta pobjeda navodne opozicije u Banjaluci i nekim drugim gradovima i opštinama u RS čini se nije donijela željene promjene. Mora se sistem promijeniti, moraju se prestati praviti idoli, mora se shvatiti koja su naša prava i tražiti ta prava, a ne samo nekome dati glas. Kad nekome daš glas, trebaš i da tražiš da se ta obećanja ispune. Sve što je grupa PzD uradila je dio jedne novije istorije koja se piše i pisaće se u budućnosti. Jedan dio ljudi koji su onda bili na trgu na protestima grupe PzD, na žalost, nije bio tu zbog istine i pravde nego zarad nekih svojih sitnih interesa i političkog lešinarenja.

Kako ocjenjuješ konkretno rad Draška Stanivukovića kao novog gradonačelnika. Da li on donosi, po tvom mišljenju, promjenu u odnosu na politički kurs Milorada Dodika i vladajućeg SNSD-a?

Ljudi su nebitni, sistem je ono što se mora mijenjati. U redu je i slikati se, ali riječi bez djela apsolutno ne znače ništa. Ne želim da sad neko pomisli da pametujem odavde iz Beča, iz Austrije, ali ja što sam htio reći Drašku, ja sam to njemu rekao u lice. Međutim, mora i on, ali i svi ostali, da shvate da ako proba da pokuša, kao što je pokušao, da zloupotrijebi članove grupe Pravda za Davida i tragediju i ubistvo mog sina, da više neće ostati bez odgovora sa moje strane. Neću više dozvoliti nikome da to uradi. Mislim da nikakve suštinske promjene nisu postignute, a kakve su ljudi očekivali. Ljudi koji su rušili Davidovo srce na trgu, komunalni policajci Pudar i Letić, i dalje neometano rade u Gradskoj upravi, policajac Radenko Stakić je član banjalučkog Štaba za vanredne situacije, i ja tu već ne vidim nikakve promjene. Narod će i sam vidjeti. Ne vjerujem u iskrenost tih namjera, ali volio bih da griješim, ne radi sebe već zbog ljudi koji žive u Banjaluci. Da ne bude zabune, mi smo se vratili na trg zahvaljujući sudskim presudama, a ne nekakvoj podršci nekih političara, već isključivo svojom borbom za pravdu. Nije nam pomogao niko, osim Nebojše Vukanovića. Ipak, želim sav uspjeh novom gradonačelniku Banjaluke u budućem djelovanju i ljudima koji su glasali za njega, a vidjećemo kako će se dalje stvari razvijati. Mislim da je suština ostala ista, a da su se dogodile samo kozmetičke promjene.

Kakvu poruku imaš za svoje saborce, pripadnike grupe Pravde za Davida, koji su i danas skoro svakodnevno na sudskim ročištima upravo zbog podrške tebi i majcu Suzani u vašoj borbi za istinu u slučaju Davidovog ubistva?

Mi smo svi u svakodnevnom kontaktu, a naravno da sam im zahvalan što su uz nas od prvog dana. Pravda i istina su na našoj strani i to se dokazuje. Evo sa današnjim danom je preko 160 oslobađajućih presuda za pripadnike grupe Pravda za Davida, ali koje će, na žalost platiti građani Srpske a ne nečasni pripadnici MUP-a RS. Biće svi tuženi koji su maltretirali i progonili pripadnike PzD. Oprosta i zaborava nema, idemo do kraja. Oprostiti i zaboraviti nećemo nikom, ko god da je u pitanju.

Od početka protesta grupe PzD aktivirao se i Milorad Dodik, lider Republike Srpske već dvije decenije, prvo kao neko ko te je podržao u borbi za istinu, a potom i kao žestoki protivnik i tebe i grupe Pravda za Davida. U kojoj mjeri misliš da je sam Dodik upoznat sa cijelim slučajem ubistva Davida Dragičevića?

Milorad Dodik dobro zna sve. Bio je čak u mojoj kući, kao i ja kod njega u Palati Republike. Sve karte sam iznio na sto, ništa nisam krio. Zna on vrlo dobro ko stoji iza otmice i ubistva mog sina. Znam da on to lično nije uradio, ali ja mira nikad neću imati, dok i Dodik ne bude procesuiran. Ne bojim se svojih riječi, ne mogu mi ništa. Dok moje dijete trune na groblju u Viner Nojštadtu, ti Milorade nećeš moći da se bahatiš i uživaš ni ti, ni tebi bliski ljudi, ni kriminalne organizacije koje su pod tvojim patronatom.

Kada ćeš opet doći u Banjaluku?

U Banjaluci trenutno šetaju ubice mog sina, ali i ubice Nikole Đurovića, Jovane Arbutine, Nebojše Krunića, nebrojeno mnogo ljudi. To su sabrana djela ubistava pripadnika MUP-a RS, vlasti i Tužilaštva RS. Nadam se da ću doći kada svi budu uhapšeni i procesuirani. Kad se budem mogao osjećati slobodno. Jer sada da gledam neke od pripadnika MUP RS, teško da bih to mogao podnijeti, ali i političare, kao i sve ljude koje vrijeđaju moje ubijeno dijete. Uvjeren sam da je pravda ipak na našoj strani. Znam da će borba za pravdu trajati možda i do moje smrti, ali spreman sam na to. Nadam se ipak da ću nekad vidjeti svoje ognjište, one dvije dunje, Davidovog cuku, kao i neke meni drage ljude.

GERILA.info